Tri aspekta nadmoći u eseju Tradicija i modernitet u suvremenoj praksi Luciena Steila zavređuju kritički otpor ad infinitum. Dva otkrivena: nadmoć tradicije nad suvremenošću ili apoteoza historizma te nadmoć estetskog nad sadržajnim ili obrat arhitektonskih vrijednosti; i jedan zakriveni: nadmoć individue nad kolektivom ili proklinjanje utopije. Nadmoć tradicije nad suvremenošću autor razlaže suprotstavljanjem postmoderne suvremenosti modernističkoj prošlosti, braneći tezu o primatu povijesti nad sadašnjicom, ističući u sadašnjici pasatizam nad prisustvom. Nadmoć estetskog nad sadržajnim on brani klasičnim arhitektonskim vrijednostima temeljenim na izgledu, udobnosti i trajnosti, radije nego na modernim arhitektonskim vrijednostima funkcionalnosti, racionalnosti i suvremenim tehnikama proizvodnje građevina. Nadmoć pojedinca nad kolektivom temelji na suprotstavljanju dvije eminentno sekularne povijesne pozicije: prikriveni strah od jedne – utopije, on relaksira drugom – radikalnim liberalizmom.